Ovo ljeto, 2015., odlučio sam se na pothvat odradivanja animacijske sezone na grčkom otoku Kosu. Otok je smješten u otočnoj skupini Dodenkonosi, svojom veličinom bi se mogao pohvaliti kao duplo veći od Krka iliti Cresa, populacije blizu 100000. Smješten je u južnom Egeju i klima je (pre)mediteranska.Ono sa čim se stvarno može dičiti su njegove duge pješčane plaze, izvrsne za windsurfing, surfing i ostale vodene sportove.
Je li mi se svidjelo?
Kako sto, većinom ne. Osjećao sam kako u mojih 5 mjeseci života na grčkom otoku konstantno raste nakupina čudne i krive energije. Ne znam je li zbog vanjskih ili unutarnjih čimbenika.
Nikada do sada nisam vidio toliko mačaka lutalica na jednom mjestu.
Na jednog Grka po dvije mačke. Nije li to kaotično?
Je, i vise od toga. To su bande mačaka rasporedjene rasporedom po svim uličicama otoka i " nedo Bog" da jedna od njih zaluta u krivom smjeru. Sve mačka će je istjerati sa svoga teritorija brutalnim batinama. Te mačke izgledaju bolesno, gladno, mučeno i isprebijano od strane drugih mačaka. Kako je došlo do toga? Mislim da je jedan razlog sigurno utjecao na situaciju? Grci.
Nikada nisam upoznao toliko nehumane ljude sa toliko nerazumijevanja i urođenog primitivizma.
Nije cudno proći pored dvorišta i vidjeti psa zavezanog za ogradu bez vode i hrane na +40 stupnjeva, kao niti konobara koji će mački ispred nosa maknuti vodu koju je dobila od nekog turista da mu ne uprlja pepeljaru. Strašno je to gledati.
Mi smo se sprijateljili sa kujicom iz susjednog dvorišta. Crna mlada kujica imena Lajka bi nas svaki dan čekala da nas pozdravi na minutu - dvije dok bi odlazili iliti dolazili s posla. Pustili bi je sa lajne i dali svježe vode iz flaše. Jako ju je to veselilo! A tako i nas.
Najviše su me užasavali migranti koji su kampirali pred mojom zgradom, a tako i po cijelom otoku. Normalnim se smatralo vidjeti kako plivaju i penju sa iz vode na mol sa prslucima za spašavanje.
Kao i 15000 bespomocnih ljudi koji stoje ispred policijske podružnice sa placucom djecom i mole za papire. Samo zele otići na sjever. Kos je par kilometara od turskog gradića Bodruma na granici sa Antalijom. Grčki otoci Kos i Lezbos su bili najjednostavniji i najlogicniji putevi prema Europi. Otok je ponajviše turistički ulov za " teške" i " hladne" ljude. Danci, Finci, Svedjani i Norvežani su posvuda. Ta, meni negativna, energija te poždere! Iako si pio sa nekim Dancem vecer prije, njemu je normalno da ne komunicira sa tobom idući dan. Ljudi od kojih sam osjetio najviše osude i nezahvalnosti. Takodjer, otok je pun nizozemskih starijih žena koje su se udale za Grke i došle živjeti tamo. Ostale bi nakon " holiday- a" i nikad se ne bi vratile. Puno je i Nizozemaca..ali oni su veseli kao i uvijek. Puno je i bicikala i biciklistickih staza pa kruži ta benelux energija. Definitivno pozitivna stvar.
Iskustvo na Kosu je utjecalo na mene. Emotivno najviše, onda i duhovno. Otvorilo mi je nove ideje i vidike i zahvalan sam na tom iskustvu, iako nije bas bilo ugodno.
Osim plaza, naravno.
Kos je za tjedan dana kupanja i onda poći negdje na ljepse mjesto!
Kalimera, kalispera, efharisto! :)
Nema komentara:
Objavi komentar